Koraljna Vrata

Koraljna vrata je egzistencijalni roman Pavla Pavličića, a u kojemu se tematski stvara poseban odnos između stvarnosti i umjetnosti. Roman u sebi sadrži elemente fantastike, kriminalistike i zagonetke. U njemu je autor zapravo obradio Gundulićev ep ali i je usporedio i odnos života i smrti, zdravlja i bolesti te prisutnost Božje volje u ljudskom životu. Kroz fabulu prikazuje važnost književnih djela, savršenstva i tradiciju koja počiva u hrvatskoj književnosti.

koraljna vrata

Download File: https://www.google.com/url?q=https%3A%2F%2Furluso.com%2F2ufY5X&sa=D&sntz=1&usg=AOvVaw0ZgGlYd0m9uUiGpGsBMe-D

Simbolom koraljnih vrata Pavličić ne opisuje samo razradu fabule, već vrata o kojima piše Gundulić, predstavljena su kao vrata kroz koja se ulazi u modernitet hrvatske književnostiKroz pitanje o savršenosti Osmana kao književnog djela i njegovog negativnog utjecaja na razvoj književnosti, Pavličić izražava svoje mišljenje kako je općenito loše za društvo da postoji savršenstvo, jer to savršenstvo ograničava slobodu. Ono postaje diktatura i jedini kriterij i mjerilo vrijednosti.Pavličić na vagu u djelu stavlja i tradiciju hrvatskoga naroda i težnju za nečim novim u hrvatskoj književnosti. Tumači i zainteresiranost naroda za određeni dio tradicije koji im možda neće ništa predstavljati. Takozvana rupa u književnosti zbog nedostatka Gundulićeva epa prilagodila se tradiciji te hrvatski narod novitete neće baš prihvatiti.Također, sam značaj Gundulićeva epa je velik za našu književnost i ta rupa za književnost je nešto pozitivno, jer je i ostalim književnicima poput Mažuranića dala priliku za dokazivanje i neku vrstu ulaska u Gundulićev način pisanja epa i njegova razmišljanja.

Koraljna vrata (1990.) jedan je od onih Pavličićevih zavodljivih romana koji se čitaju s nepodnošljivom lakoćom i nakon kojih svaki čitatelj ima osjećaj da je baš sve u njemu razumio,do posljednjeg slova. No koliko god bio sjajan, taj osjećaj posve je relativan, i varljiv; premda naime manje zahtjevna čitatelja roman može zadovoljiti već i zanimljivom, napetom fabulom, ili činjenicom da protagonist svoj krajnji izbor motivira moralnim razlozima, on je zapravo bitno složeniji. Pokazale su to neke vrlo sofisticirane interpretacije koje su se pozabavile postmodernim karakteristikama teksta (npr. uspostavljanjem odnosa prema tradiciji hrvatske književnosti). Ali, sva su ta značenjska bogatstva uzbudljivi dodaci koji pojačavaju čitateljevo uživanje u tekstu.

Radnja romana Koraljna vrata smještena je na otok Lastovo. Protagonist Krsto Brodnjak, znanstvenik filolog dolazi na otok jer je saznao da se tamo nalaze neki stari rukopisi velikana hrvatske starije književnosti. Njegov dolazak da pregleda te rukopise ujedno je i bjeg od svakodnevnice i života u Zagrebu kojim nije zadovoljan.

Pavao Pavličić u već klasičnom romanu Koraljna vrata nije se samo pozabavio Gundulićevim epom 'Osmanom', nego je obradio, lako i nenametljivo, jednu od najvećih tema umjetnosti, odnos dobra i zla. Jer, iznad svega u čemu jesmo morala bi biti harmonija, i briga o svijetu...

Književnu karijeru započeo je kao novelist i objavio je zbirke pripovjedaka: Lađa od vode (1972., 2003.), Vilinski vatrogasci (1975.), Dobri duh Zagreba (1976., 1996., 1999., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.), Radovi na krovu (1984.), Skandal na simpoziju (1985.), Kako preživjeti mladost (1997.) i Otrovni papir (2001.) te više od dvadeset romana: Plava ruža (1977., 2001.), Stroj za maglu (1978., 1995.), Umjetni orao (1979., 2004.), Večernji akt (1981., 1982., 1983., 1984., 1990., 1997., 1999.), Slobodni pad (1982.), Eter (1983.), Trg slobode (1986.), Rakova djeca (1988.), Koraljna vrata (1990., 1996., 2004.), Diksilend (1995.). Pavao Pavličić piše i lirsko-memoarske knjige i to ponajviše o svom rodnom gradu Vukovaru: Dunav (1983., 1992., 1999.), Šapudl (1995.), Kruh i mast (1996., 2003.), Vodič po Vukovaru (1997.), Vesele zgode djeda i bake (2000.), Vukovarski spomenar (2007.) i dr., feljtone: Zagrebački odrezak (1985.), Inventura (1989.), Prolazna soba (1992.), Leksikon uzaludnih znaja (1995.) i dr., te eseje: Sve što znam o krimiću (1990.), Svoj svome (1992.), Rukoljub (1995., 2001.), Ulica me odgojila (2004.) i dr.

Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovu romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.

Koraljna vrata potiču na pogled u književnopovijesni retrovizor. Koraljnim vratima barokni je ep ušiven u suvremenu hrvatsku književnost.Pavličićev 13. roman po redu ispisan je u 20 poglavlja. Gundulićev Osman ispjevan je u 20 pjevanja. Roman započinje trenutkom kada filolog Krsto Brodnjak, u 33. godini života, a u potrazi za neotkrivenim rukopisima starije hrvatske književnosti, dolazi na otok Lastovo. Pronalazak izgubljenih dijelova Osmana povezan je s remećenjem odnosa između dobra i zla. Čitatelj je uvučen u priču kao da je i on sam, poput Brodnjaka, upao u prazninu epa. A to je najviše što jedan pisac svojim tekstom može postići. 041b061a72